Koncentracije kisika u vodama našeg planeta brzo i dramatično se smanjuju - od ribnjaka do oceana. Progresivni gubitak kisika ugrožava ne samo ekosustave, već i egzistenciju velikih sektora društva i cijelog planeta, prema autorima međunarodne studije u kojoj je sudjelovao GEOMAR, objavljene danas u časopisu Nature Ecology & Evolution.
Pozivaju na to da se gubitak kisika u vodenim tijelima prepozna kao još jedna planetarna granica kako bi se usmjerili globalni nadzor, istraživanje i političke mjere.
Kisik je temeljni uvjet života na planetu Zemlji. Gubitak kisika u vodi, također poznat kao vodena deoksigenacija, prijetnja je životu na svim razinama. Međunarodni tim istraživača opisuje kako kontinuirana deoksigenacija predstavlja veliku prijetnju egzistenciji velikih dijelova društva i stabilnosti života na našem planetu.
Prethodna istraživanja identificirala su niz procesa globalnih razmjera, poznatih kao planetarne granice, koji reguliraju ukupnu nastanjivost i stabilnost planeta. Ako se prijeđu kritični pragovi u tim procesima, povećava se rizik od velikih, naglih ili nepovratnih promjena u okolišu („prekretnice“) i otpornost našeg planeta, njegova stabilnost, je ugrožena.
Među devet planetarnih granica su klimatske promjene, promjene u korištenju zemljišta i gubitak bioraznolikosti. Autori nove studije tvrde da deoksigenacija vodenih organizama reagira na druge planetarne granične procese i regulira ih.
„Važno je da se deoksigenacija vodenih organizama doda na popis planetarnih granica“, rekao je profesor dr. Rose s Politehničkog instituta Rensselaer u Troyu u New Yorku, glavni autor publikacije. „To će pomoći u podršci i usmjeravanju globalnog praćenja, istraživanja i političkih napora kako bi se pomoglo našim vodenim ekosustavima i, posljedično, društvu u cjelini.“
U svim vodenim ekosustavima, od potoka i rijeka, jezera, akumulacija i ribnjaka do estuarija, obala i otvorenog oceana, koncentracije otopljenog kisika brzo su i znatno pale u posljednjim desetljećima.
Jezera i akumulacije su od 1980. godine doživjeli gubitke kisika od 5,5%, odnosno 18,6%. Ocean je od 1960. godine doživio gubitke kisika od oko 2%. Iako se ovaj broj čini malim, zbog velikog volumena oceana predstavlja veliku masu izgubljenog kisika.
Morski ekosustavi također su doživjeli značajnu varijabilnost u smanjenju kisika. Na primjer, srednji dijelovi vode uz središnju Kaliforniju izgubili su 40% kisika u posljednjih nekoliko desetljeća. Volumeni vodenih ekosustava pogođenih smanjenjem kisika dramatično su se povećali u svim vrstama.
„Uzroci gubitka kisika u vodi su globalno zatopljenje zbog emisija stakleničkih plinova i unos hranjivih tvari kao rezultat korištenja zemljišta“, kaže koautor dr. Andreas Oschlies, profesor morskog biogeokemijskog modeliranja u GEOMAR Helmholtz Centru za istraživanje oceana u Kielu.
„Ako temperatura vode poraste, topljivost kisika u vodi se smanjuje. Osim toga, globalno zatopljenje pojačava stratifikaciju vodenog stupca, jer toplija voda niske slanosti s nižom gustoćom leži na vrhu hladnije, slanije duboke vode ispod.“
„To ometa izmjenu dubokih slojeva siromašnih kisikom s površinskom vodom bogatom kisikom. Osim toga, hranjive tvari s kopna podržavaju cvjetanje algi, što dovodi do veće potrošnje kisika jer više organskog materijala tone i razgrađuje se mikrobima na dubini.“
Područja u moru gdje ima toliko malo kisika da ribe, dagnje ili rakovi više ne mogu preživjeti ugrožavaju ne samo same organizme, već i usluge ekosustava poput ribarstva, akvakulture, turizma i kulturnih praksi.
Mikrobiotički procesi u regijama s osiromašenim kisikom također sve više proizvode snažne stakleničke plinove poput dušikovog oksida i metana, što može dovesti do daljnjeg povećanja globalnog zatopljenja i time biti glavni uzrok iscrpljivanja kisika.
Autori upozoravaju: Približavamo se kritičnim pragovima deoksigenacije vodenih organizama koji će u konačnici utjecati na nekoliko drugih planetarnih granica.
Profesor dr. Rose navodi: „Otopljeni kisik regulira ulogu morske i slatke vode u modulaciji Zemljine klime. Poboljšanje koncentracija kisika ovisi o rješavanju temeljnih uzroka, uključujući zagrijavanje klime i otjecanje iz razvijenih krajolika.“
„Neuspjeh u rješavanju problema deoksigenacije vodenih organizama u konačnici neće utjecati samo na ekosustave već i na gospodarsku aktivnost i društvo na globalnoj razini.“
Trendovi deoksigenacije vode predstavljaju jasno upozorenje i poziv na djelovanje koje bi trebale potaknuti promjene za usporavanje ili čak ublažavanje ove planetarne granice.
Senzor otopljenog kisika u vodi
Vrijeme objave: 12. listopada 2024.